................................Archangel Of Death

I didn’t chose to be an angel, They just gave me my wings ....................................... I didn’t chose to be an angel, and that death is what he brings...

01.11.2008.

tisina.........

Vec dugo nista novo na blogu, red bi bio da nesto dodam.







Granice uma

 

Zasto sve to tako mora biti

Zasto kazes da nismo jedno za drugo ja I ti

Zasto sam dopustio da jos boli dotakne mene

Zasto se nisam drzao svog vjecitog cuvara, sjene

Samo cujem te rijeci “ Ovo je nas kraj…”

Zatvaram oci I pokusavam pobjeci u svoj tamni raj

Rijeci bez smisla znacenja I razloga

Lutaju sada u mojim mislima

I polako se dize plima emocija koje su duboko u meni

Skrivane I cuvane u najtamnijoj sjeni moga uma

Odakle nikada nece izaci, barem sam tako mislio prije

Nisam ocekivao da ce doci dan kada vise nece biti mjesta

I da ce sve to iz mene da se izlije kao neka rijeka

Nabujala rijeka tuge agonije I bijesa

I dok um spoznaje svoje granice

Ja trgam svoje zivotne stranice

I bacam ih u plamen da nestanu kao prah

Samo da bih pokusao usporiti svoj krah

Ali vec je kasno za takve poteze

Jer ova oluja se vec cijelim mojim umom proteze

Cak I moj dvorac drhti pred njenom silinom

Cujem kako pucaju njegove zidine, vise nisam okruzen mirom I tisinom

Emocije naviru kroz zidine I sve njegove supljine

U jednom trenu ruseci moje skroviste, pravljeno tolike godine

I opet stojim usred nicega, sam bez igdje ikoga

Prepusten razuzdanim emocijama, koje me pocese gusiti poput gustog smoga

Popustam pod pritiskom I predajem im se sav

Odjednom sve se emocije smirise, I sve je izgledalo kao ruzan san

Otvaram oci I gledam oko sebe

Dole na podu vidim tebe

Prekrivenu krvlju kao I moje ruke

Pocinjem da placem I vristim od muke

Ali vec u slijedecem trenu sam miran

U meni je dvorac nanovo sazidan

I dok zadnje suze teku niz lice

Poprimam oblicje demona, tog okrutnog ubice

31.05.2008.

Jos uvijek tu....

Evo nakon Bog zna koliko vremena izbacujem neku pjesmu. Valjda me opalila kreativa ili sta vec, mozda ovo sunce :D







 

Još uvijek

 

Još uvijek nisam uspio pobjeći iz svoga dvorca

Još uvijek proklinjem sebe kao njegovog tvorca

Iako sada lakše otvaram I zatvaram njegova vrata

Još uvijek je on u mojim rukama slaba karta

Još uvijek ne mogu da srušim njegove zidove

Jer postavio sam za njega prejake temelje

I koliko god išao naprijed još uvijek sam u njemu

Još uvijek bjezim kad ugledam svjetlo I vracam se u sjenu

I još uvijek vjerujem u tu suludu ideju da ću nekad pronaći tebe

A još uvijek nisam uspio naći ni sebe

 

Svi stihovi su postali samo riječi

Ja još uvijek mastam o sreci

A praznina I bol su sve veći

I ne mogu pobjeći
04.11.2007.

Opet tu....

Dok vrijeme prolazi, noseći svakoga njegovim životnim putem, mi se polako rastajemo i s vremenom zaboravljamo jedni druge. Pa čak uspijevamo zaboraviti sebe, tj ono što smo nekad bili, i postajemo potpuno nove ličnosti koje se prilagodjavaju novoj okolini u koju ih je život smjestio. Da li je već kasno da to shvatimo i pokušamo to promijeniti? Da li je moguće u životu ići dalje a ostati isti?

23.08.2007.

Somewhere in time..............

 

 

 

 

 

 

 

 

Tama

 

Otvaram oči i vidim sjene

Svoje tmurne prošlosti i sve one grozne scene

Odjednom sa neba poče krv da lije

U daljini čujem neki glas kako se smije

Koračam polako i nesigurno u tami

Na tren osjetim da moji koraci nisu sami

Okrećem se i vidim malog dječaka

Ide prema meni i izlazi iz mraka

Prilazeći pruža svoje male ruke

Pogledom me moli da mu skratim muke

Tek kada je prišao bliže

Vidim da po njemu hiljadu pijavica gmiže

Ne stigoh pomaći ruku a on već na pod pade

Tada pijavice počeše u njega svoja jaja da sade

I u jednom trenu nove pijavice počeše da izviru iz njega

Prekrivajući pod poput crnog snijega

Počeše pijavice da se penju na mene

Osjetih kako život u meni polako vene

Ispustih polako iz tijela zadnji dah

I pretvorih se u prah

Tada hladni vjetar poče da puše

Noseći sa sobom to što je ostalo od moje duše

17.08.2007.

opet ja :)

Evo jedna pjesma cija ideja nije u potpunosti moja. Ovo je moja verzija pjesme koja se zove "Ulicna svjetiljka" ako ste za nju culi. Eto nadam se da je ok ispala,

 

 

 

Crni leptir

 

Dva crna leptira lete u noći na krilima nemira

Dok ulična svjetiljka svjetlom ih doziva

Nju je namamila

Ona leti prema svjetlu, krila je spržila

On je doziva, ali ona je već izgorijela

Kreće prema njoj a ne čuje povik moj

Okreni se odmah u tami ostani

Leptir me ne sluša

Ide tamo gdje ga zove duša

Na krilima laganim

Leti prema svjetlu i postaje dim

A ulična svjetiljka zauvijek prokleta

Svjetlom da mami a toplotom da ubija

Ostaje zauvijek sama

Dok sve oko nje prekriva tama


Stariji postovi

................................Archangel Of Death
<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30



Heh koliko vas je proslo kroz moju rijeku zivota
17047